Beskućnik iz Petnjice, pedesetepetogodišnji Meho Korać, koji je poslednje četiri godine živio uglavnom u napšutenim kućama, najviše u staroj zgradi osnovne škole u Nedakusima, konačno je dobio krov nad glavom. Smješten je u Dom za stara lica u bjelopoljskom naselju Medanovići gdje ima potrebne uslove za život dostojan čovjeka. Umjesto vode i suvog hljeba, što mu je najčešće bilo glavno jelo dobio je obroke tri puta dnevno. Redovno ga obilaze i poklanjaju mu pažnju zaposleni u Doma za stare, na čelu sa direktorom Dejanom Pavićevićem.
Koraćevo spasavanje je počelo podsticajem mještana Nedakusa koji su nevladinim aktivistima ukazali na težak život Koraća. Mirela Spahić sa nekoliko svojih koleginica uspjela je da organizuje akciju i Meha smjeste u ovu geronto ustanovu.
– Bio je to strašan priizor, kad smo Meha našli u prigradskom naselju Nedakusi u jednoj staroj napuštenoj školi, gdje nije bilo ni vrata ni prozora. Umjesto jorgana ili ćebeta, pokrivač su mu bile naslage smeća. Našli smo ga u teškom stanju, bio je pokisao, izgladnio i uznemiren – kaže Spahićeva. Ona je dodala da su o svemu odmah obavijestili Centar za rad i socijalno staranje za opštine Bijelo Polje i Mojkovac, kao i Dom za stare u Bijelom Polju.
Oni su brzo reagovali i preuzeli Koraća. Smješten je u Dom za stara lica, gdje su ga Spahić i njene koleginice prekjuče posjetile i uvjerile da mu je dobro.
– Nijesmo ga mogli prepoznati. Bio je to sasvim drugi čovjek. Bio je presrećan što je našao svoj novi dom, ujedno je tražio da tu ostane. Kaže da mu je prelijepo. Prije svega toplo, da ima da jede i da je postao prijatelj sa svim stanarima i zaposlenima, koji su ga lijepo dočekali i prihvatili – kaže Spahić.
Korać kaže da je do dolaska u Dom živi od danas do sjutra.
– Nijesam puno mario da li ću se ujutru probuditi živ. Navikao sam na teškoće. Nekad danima ništa nijesam jeo. A nijesam želio da prosim. Voda mi je bila glavni obrok. A kako sam živio to samo ja znam – kaže Korać. Na teške dane želi što prije da zaboravi.
Meho kaže da je četiri godine živio u Nedakusima, a ranije u staroj kući u Petnjici, koja mu je ostala od oca. Međutim, objekat je oronuo i nije bio za stanovanje, postojala je opasnost da mu se sruši na glavu. On kaže i da je prije dvije godine, proveo mjesec dana u Domu za stare u Bijelom Polju, gdje su ga doveli policijaci sa granice, ali tu nije mogao da ostane, jer nije ispunjavao uslove za stalni boravak. Takođe, izrazio nadu da će ga sada primiti u ovaj dom. Meho je potvrdio da je i korisnik socijalnog davanja, i da prima 45 eura.
Dejan Pavićević, izvršni direktor Doma za stare kaže da su nakon što su obaviješteni o Mehu Koraću, uz saglasnost Centra za rad i socijalno staranje za Bijelo Polje i Mojovac, reagovali i prihvatili ga pod svoj krov, i ujedno preuzeli svu brigu oko njegovog smeštaja i zdravstvenog zbrinjavanja.
– S obzirom da je Korać iz Petnjice i korisnik socijalnog staranja i da je za njega zadužen Centar za socijalno staranje iz Berana, uz dalju komunikaciju sa njima kao i njihovim kolegama iz Bijelog Polja i Mojkovca, gledaćemo da obezbijedimo dalji njegov boravak u domu, s obzirom da je izrazio želju da nastavi da bude naš korisnik – istakao je Pavićević.M.N.